Radost pučkih napjeva

U susret Božiću, Zbor HRT-a u ciklusu Sfumato 15. prosinca u Muzeju Mimara priredio je prigodne glazbene darove. Dvodijelno koncipiran, program je na početku predstavio Svečanost božićnih pjesama Benjamina Brittena (iz 1942), a potom praizvedbu novoga djela Anđelka Igreca – Glasi veseli su doleteli, ciklusa pjesama za sole i zbor te peteročlani instrumentalni ansambl.

Nastup zbora HRT-a / Snimio Dinko Bažulić

Maestro Igrec, skladatelj, orguljaš i zborovođa, nedavno je diplomirao dirigiranje u Beču, u klasi Johannesa Wildnera, te je ravnao izvedbom Brittenova i vlastitog djela. Britten i Igrec nisu slučajno dijelili koncert, oba djela ciklusi su pjesama koji počivaju na istoj ideji osnovnoga gradivnog materijala – pučkoj tradiciji njihovih naroda. I dok je Britten za svoj niz pjesama iskoristio tekstove iz srednjovjekovne zbirke engleskih pjesama The English Galaxy of Shorter Poems, Igrec za svoje djelo, nastalo na narudžbu Zbora, rabi pučke božićne napjeve iz Međimurja, iz Preloga iz kojeg potječe, a prema zapisima pučkog pjevanja što ih je ostvario etnomuzikolog Vinko Žganec te Jelena Horvat, koja je zapisivala marijanske i božićne pjesme svoga kraja te zapise predala preloškom župniku prije svoje smrti. Ta je Međimurka jedna od rijetkih koja je te napjeve imala žive u sjećanju pa su njezini zapisi čak bogatiji i detaljniji od Žganecovih, a zahvaljujući njoj ostali su sačuvani jer su od Žgančeva vremena do danas gotovo potpuno iščezli iz žive pučke prakse.

Brittenovu skladbu Zbor HRT-a izveo je u obradi Juliusa Harrisona za mješoviti zbor i harfu, jer je djelo izvorno skladano samo za visoke glasove i harfu. Harfu je svirala Cristinadi Bernardo, vrlo elegantno i precizno prateći zbor, iskazavši profinjenost izraza posebno u solističkom interludiju u srcu Brittenove skladbe. Maestro Igrec u izvedbi ovoga djela poželio je stvoriti slavljenički, velik zvuk zbora, no ponekad je ta želja prouzročila suprotan učinak pa su prozračne Brittenove pjesme (najčešće u završecima) zazvučale i pomalo neuglađeno ili neizbrušeno, posebno u odsjecima pisanima samo za ženske glasove, bez baršunaste pratnje muških dionica. Ipak, to ne znači da izvedba nije obilovala i vrlo delikatnim glazbenim trenucima, poput a cappella uvodnog i završnog korala Hodie Christus natus est, a u sjećanju će zasigurno dugo ostati profinjen i čist pjev sopranistice Ivane Garaj Korpar u Uspavanci – Balulalow.

Anđelko Igrec u novom djelu spretno kombinira pučke napjeve koji su mu poslužili kao polazišna točka i vlastiti glazbeni izraz kojim je te napjeve odjenuo u novo ruho, zadržavši pritom njihovu prepoznatljivost. Njegova je skladba puna radosti, veselja, mira i nježnosti, a katkad i šaljive razigranosti, a u smislenu cjelinu veže je promišljenim kontrastnim nizanjem karaktera, planiranjem gradacije te tematsko-ugođajnim ujedinjavanjem po­četka i kraja skladbe. Vrlo je zanimljiv izbor instrumentalnog ansambla (flauta, viola, udaraljke, harfa i orgulje), koji podcrtava zbivanja i ugođaje te često ponavlja glazbene motive, a razrađene promjene tekstura, kao i izmjene solističkih nastupa, skladbu čine vrlo živom i zanimljivom uhu – svaki tren nudi mu se novi ukras, nova boja i potiče pažnja.

Ivana Garaj Korpar i u ovom je djelu imala istaknutu ulogu, vrlo lijepo prilagodivši način pjevanja i oblikovanja tona pučkoj pjesmi, a zadržavši zvonkost glasa i nježnost izraza (primjerice u Jezuš sinek milo plače), no ništa slabiji nisu bili nastupi ostalih solista. U cjelokupnoj izvedbi Zbora HRT-a vrlo lijepo i u mnogo nijansi bili su oblikovani različiti karakteri što ih sadržavaju pučke pjesme, a publika je Igrecovo djelo, kao i uspješnu i uigranu izvedbu, prihvatila s velikim odobravanjem.